Pre slanja komentara molimo Vas da pročitate sledeća pravila: Komentari koji sadrže psovke, uvredljive, vulgarne, preteće, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni…

Da čovjek ne povjeruje, ovo je upozorenje čitaocima Dnevnog lista “BLIC”, koji objavljuje uvrjedljive karikature Poslanika Muhammeda a.s. Tragični događaji u Francuskoj, odnosno ubistva novinara lista “Charlie Hebdo” ne mogu biti opravdanje za učestvovanje u blasfemiji koja je i dovela do njihove pogibije.

Histerično se prozivaju mediji koji nijesu prenijeli sporne karikature i u ovoj svojevrsnoj zamjeni teza, niko se ne dosjeća da, zapravo, baš oni poštuju novinarski kodeks. Vrijeđanje nečijih osjećanja ne može se pravdati pravom na slobodu govora.

U moru osuda, nakon napada na redakciju lista “Charlie Hebdo”, posebno je upečatljiva licemjerna izjava američkog predsjednika Obame, da je napad “kukavički i zao”. Možemo se zapitati, koliko su svakodnevni napadi bespilotnim letjelicama hrabri i dobronamjerni, naročito glede brojnih civilnih žrtava?

Šta reći o milionskom maršu u pomen žrtvama, na čijem čelu je izraelski premijer Netanjahu, uz kog je stao, dajući mu time legitimitet, palestinski predsjednik Mahmoud Abbas, očigledno zaboravivši hiljade žrtava u Gazi.

Ono što je isplivalo na površinu pod plaštom “građanske demokratije” i “slobode izražavanja”, svelo se na najprizemnije komentare i poziv na edukaciju “rigidnih muslimana”. Neki se, čak, pokušavaju osvrnuti na žrtve i na drugim djelovima planete, pa tako nas eto ponovo kod islamističkog “Boko Harama”. Niko ne želi da dublje sagleda situaciju koja je dovela do sukoba u Nigeriji, niti Keniji gdje policija vrši brutalne egzekucije muslimana, ili Centralnoafričkoj republici, gdje su izvršeni masovni stravični pokolji i gdje muslimana više gotovo da nema.

Ismijavanje Posljednjeg Božjeg Poslanika, za svakog vjerujućeg muslimana predstavlja najveću uvredu, što se moglo vidjeti i po reakcijama koje su uslijedile nakon objavljivanja karikatura u Danskoj: brojni nemiri i demonstracije širom svijeta.

Stav islamskih učenjaka po pitanju vrijeđanja Poslanika Muhammeda a.s. je jasan i tu nema razilaženja. Autori spornih karikatura su znali što čine i bili svjesni eventualnih posljedica. Tu ih ne može abolirati ni reis Rifat Fejzić, koji po ko zna koji put paušalno tumači Kur’an, pa tako za medije izjavljuje: “Postoji pravilo u našoj vjeri, tj. decidno stoji u Kur’anu da ko ubije jednog čovjeka, kao da je ubio cijeli svijet”… U njegovo neznanje i nepoznavanje Kur’ana mogli smo se uvjeriti bezbroj puta u prethodnim javnim istupima, pa tako i ovog puta, ajet koji pominje nije naveo pravilno jer isti glasi (tj. prijevod):

Ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao;

(El- Maide)

Bez namjere da budemo shvaćeni kao neko ko podržava ubistva novinara u Parizu, isto tako odbacujemo i kolektivnu krivicu koju nam nameću, ne samo islamofobi kojih je svakim danom sve više, već i dežurni dušebrižnici iz redova Islamske zajednice, koji su još prije nego su pravosudni organi u Francuskoj dali poslednju riječ, identifikovali i, u ime svih muslimana, osudili počinioce. I ne samo to, već brojni imami takfire navodne počinioce i proglašavaju ih nevjernicima. A, stav islama po tom pitanju je jasan:

Ne može se reći nizakoga da nije musliman zbog grijeha kojeg počini i nakon toga se pokaje i traži oprost kod uzvišnog Boga; niti se bilo kome može uskratiti pravo da za sebe kaže da je musliman…Neko može biti lošeg ponašanja, a da ne bude nevjernik.

I neumoljivi predsjednik crnogorskog Odbora za bezbjednost i odbranu je vrlo eksplicitan, pa sve one koji ne dijele njegove stavove, optužuje za “podržavanje terorizma i saučestvovanje u njemu”. Očigledno da za dotičnog gospodina nema značaja činjenica da se objavljivanje spornih karikatura po Zakonu može okarakterisati kao krivično djelo izazivanja i podsticanja nacionalne, rasne, vjerske i druge mržnje ili netrpeljivosti.

Nije ruganje našem Poslaniku na ovim prostorima ništa novo, ali se do sada ipak izvodilo u zavijenoj formi. To što nijesmo htjeli da priznamo da su imena glavnih junaka najpopularnijih viceva ‘Muja’ i ‘Fate’, izvedena iz imena Muhamed i Fatima (kćerka Muhameda a.s.) , kao i ‘Haso’ i ‘Huso’ iz imena Hasan i Husein (sinovi hazreti Alije i hazreti Fatime), govori da su i naši životi svojevrsna karikatura.

A Kur’an govori da Muhammed a.s. nije samo Poslanik muslimana:

A Tebe smo (Muhammede) poslali samo kao Milost svjetovima.

(El- Enbija)

 

12.01.2015.g./ 21. Rebiu-l-evvel 1436.H.