Razbijamo predrasude. Širom svijeta se nudi objašnjenje, i demonstrira hidžab. Djevojke koje nisu muslimanke sa strepnjom, ali i radoznalošću stavljaju marame na glave očekujući da se desi neka magija i da one odjednom postanu nešto sasvim drugo, nešto što ne žele. Zapravo, ostaju i dalje one iste. Pokrivene im kose, dekoltei, ramena… Ali I dalje su to one. I dalje su lijepe, i dalje se mogu smijati, govoriti, kretati se. Mogu sve što su do tad mogle, mogu i više. Ne odriču se ničega. To što ne mogu da idu u klubove, piju alkohol i ”opuštaju se”, nema veze sa maramom koju nose. To, svakako ne bi trebale da rade. 

Na wikipediji pročitah (doduše na hrvatskoj vikipediji) da je hidžab veo koji nose neke žene muslimanske vjeroispovijesti, kao i da je to odjeća karakteristična za konzervativne ljude. I svako ko pročita definiciju kao takvu, shvatiće da je hidžab veo. Marama koja se stavlja na glavu zbog vjerskih, ili konzervativnih shvatanja. Ako je hidžab veo, možete da ga okačite. Na ofinger. Ja ih imam makar dvadeset, u različitim bojama.

Ali, ne nosim ja marame iz vjerskih ubjeđenja, ja imam hidžab koji mene nosi, vodi i čuva evo već punih 15 godina I 5 mjeseci.

Hidžab je spolja, koliko i unutar nas. To je ono vaspitanje koje iz kuće svojih roditelja nosiš. To je ono što ti je od lekcija koje si učila u školi i na studijama, ostalo u glavi. Knjige koje čitaš, program koji gledaš… Nivo izražavanja koji koristiš, način na koji razgovaraš sa starijima, sa djecom. Način na koji hodaš i kako se ponašaš. Način na koji se smiješ. On je tvoj pogled koji zna kada da se spusti: da ne gledaš ništa što nije tvoje – bio to sam čovjek, ili njegova djela.
Hidžab je, isto tako, način na koji jedeš: da jedeš desnom rukom, ali da znaš I da koristiš viljušku i nož. Da vodiš računa o sebi. Da znaš da koristiš parfem, za sebe, a ne da ga osjeća čitav grad. Hidžab je, ustvari, da šta god da radiš, vodiš računa da nikoga time ne uznemiravaš. Da znaš u čemu treba da budeš prepoznatljiva, a u čemu neupadljiva. Jer, kad se to dvoje pomiješa, onda nastane haos. Onda te definišu kao veo koji stoji na glavi ili u ormaru.
Hidžab je da budeš prepoznatljiva po neupadljivosti, eto to.
Hidžab je, svakako i neizostavno, način na koji se oblačiš. Važno je izgledati lijepo, ali ne po svaku cijenu primjetno.

Na kraju mogu jedino da poželim da naš hidžab nikada ne postane veo.

Sretan nam ‪#‎WorldHijabDay‬!