18.februara 2013.g./8.Rebiu-l-ahir 1434.H., koordinator NVO “Broj 19” Mirsad- Mirza Kurgaš je posjetio Ambasadora Turske Republike u Podgorici. U dužem i prijateljskom razgovoru sa Njegovom ekselencijom Mehmet Niyazi TANILIR-om, između ostalog podsjetili smo na istorijsku činjenicu da na ovim prostorima nijedan narod nije pretrpio genocid takvih razmjera kao što je to bio slučaj sa Turcima. Pod tim imenom, na prostorima današnje Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Srbije, Turci su prestali da postoje, osim u čitankama i udžbenicima istorije koje su pisali „pobjednici“.

Takođe smo naglasili da se maksimalno treba posvetiti onome što je preostalo od kulturno-istorijske baštine iz Osmanlijskog perioda, sa posebnim akcentom na vakufsku imovinu (u Turskoj se jedna državna institucija bavi isključivo tim pitanjem!). S tim u vezi potrebno je sačiniti poseban registar, koristeći i podatke iz turskih arhiva. Tokom proteklog vijeka vladao je potpuni nemar, nebriga, namjerno uništavanje kao i nerijetko besramno falsifikovanje istorijskih činjenica. G-dinu Ambasadoru smo prezentirali više primjera u vidu fotografija i dokumenata kao dokaz ovakvih tvrdnji, uz sugestiju da se potpunije informacije mogu naći na našoj web stranici: www.broj19-number19.org
Uručivši skroman poklon u vidu knjige „Umjetnost islamske kaligrafije“ profesora Dr Ćazima Hadžimejlića, uz čiju pomoć planiramo pokretanje ’Ljetnje škole kaligrafije’, najavili smo da bi sadržaj tog projekta za početak bila priprema papira i „Ebru tehnika“. Tokom prethodne godine organizovali smo veoma zapažene izložbe kaligrafije Dr Hadžimejlića u Baru i Podgorici. Isto tako planirana je izložba fotografija na temu „Česme – hajrati“ iz osmanlijskog perioda. Na projektu starih česama u barskom kraju radimo već duže od dvije godine, tokom kojih je prikupljen obiman materijal spreman za publikovanje. Naveli smo da smatramo da odgovarajuće turske državne strukture, iz emotivnih i moralnih razloga imaju prioritet da se uključe u taj angažman. Naime, najveći broj od preko sto kako-tako sačuvanih česama i bunara potiče iz osmanlijskog perioda. (Uprava za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore je prihvatila našu inicijativu za uspostavljanje zaštite barskih česama i bunara!)
Takođe planiramo organizovanje izložbe starog nakita, najvećim dijelom rađenog u tehnici filigran. Osim nakita, uvršten je i jedan broj oružja kao dijelova nošnje i raznih upotrebnih predmeta lične prirode, takođe najvećim dijelom iz osmanlijskog perioda.
Sa dužnim poštovanjem trebalo bi se posvetiti zemnim ostacima kolašinskog kajmekama Hafiza Saliha Gaševića i njegovom mezaru, tj. nišanu. Hafiz Gašević je, kao što je poznato, prvi prepjevao sa turskog na bosanski jezik Mevlud Sulejmana Čelebije.
Isto tako, uručili smo i kopiju projekta za realizaciju dokumentarnog TV filma „Staroturski jezik u crnogorskom gradu Baru“, NVO za medije i kulturu „Media kult“ Bar, čiji direktor je poznati novinar i TV autor g-din Pero Radović. Sa ovim projektom je još ranije upoznata TIKA u Podgorici, ali odgovora s tim u vezi nije bilo.
G-dinu ambasadoru smo prenijeli naše nezadovoljstvo kada je u pitanju dodjela turskih državnih stipendija, gdje smo ukazali na više propusta s tim uvezi. Naglasili smo na obavezu transparentnosti konkursa za dodjelu stipendija, kao i angažovanje diplomatskog predstavništva Turske u funkciji servisa građana. Prisutna je i činjenica da predstavnici nekih političkih partija kao i vjerskih institucija, plasiraju crnogorskoj javnosti svoje „dobre veze“ u Turskoj ali osim ličnog interesa i kratkotrajnog marketinškog efekta, bez značaja za narod koji, kako tvrde, predstavljaju.
Stav turskih državnih organa da u naprijed navedenim vidi legitimne sagovornike kada su u pitanju Muslimani/Bošnjaci u Crnoj Gori, ne znači da treba ignorisati jedan broj nevladinih organizacija koje se bave pravima tog naroda. NVO „Broj 19“ se u prethodnom periodu u više navrata obraćao Ambasadi Turske kao i Turskoj državnoj agenciji za međunarodnu saradnju i razvoj-TIKA u Crnoj Gori, međutim nijednom nije stigao čak ni kurtoazni odgovor niti sa jedne adrese. Interesantno da čak nijesmo dobili povratnu informaciju ni kada smo ponudili naš štand na Međunarodnom sajmu knjiga u Podgorici, kako bi prezentirali određene publikacije iz Turske!? Naravno, sa istaknutom turskom državnom zastavom na štandu, pokušali smo nadomjestiti izostanak njenih zvaničnih predstavnika.
Predložili smo da se u još nekim crnogorskim gradovima pokrenu kursevi turskog jezika, prvenstveno u Bijelom Polju. S tim u vezi, iznijeli smo mišljenje da bi kurs turskog jezika trebalo dislocirati iz Starog u Novi Bar, odakle je i najveći broj sadašnjih polaznika. Sigurni smo da bi se time znatno povećao broj polaznika među kojim bi se našli i oni koji ne pripadaju muslimansko/bošnjačkom nacionalnom korpusu.
Ambasador TANILIR je naveo da ga je zaintrigiralo naše reagovanje u vezi crnogorskih studenata u Turskoj, saglasivši se da je u prethodnom periodu zaista bilo nekih propusta ali da se vremenom ti nedostaci otklanjaju i da je situacija sve bolja. Takođe se lično osvjedočio u jako loše stanje kulturno-istorijske baštine iz osmanlijskog perioda i, nažalost, iskrivljavanje činjenica. Najavio je skoro otvaranje turskog kulturnog centra na ušću Ribnice, što će sigurno rezultirati mnogim kvalitetnijim sadržajima. Ukazao je i na potrebu saradnje sa Islamskom zajednicom i na neophodno jedinstvo. Gospodina ambasadora smo upoznali da smo se više puta obraćali institucijama Islamske zajednice, ali nikada nijesmo dobili zvaničan odgovor. Tačan razlog tome nije nam poznat, ali zbunjuje njihovo ignorisanje koje je u suprotnosti sa osnovnim islamskim načelima.
Na kraju, uz izraze obostranog zadovoljstva, ambasador TANILIR je naglasio spremnost da pomogne u svim aktivnostima od značaja za narode koji baštine kulturu i tradiciju iz osmanlijsko-orijentalnog perioda, kao i od značaja za ostale narode u Crnoj Gori .