Proteklih nekoliko godina, uglavnom među Muslimanima/Bošnjacima u Crnoj Gori, vlada ogromno interesovanje za studije u Turskoj. Osim ukidanja viznih barijera (mada, što se Turske tiče, to i ranije nije predstavljalo problem ), poboljšanja saobraćajnih komunikacija pa i sve popularnijih turskih televizijskih serija, veoma omiljenih u Crnoj Gori i drugim zemljama regiona, sigurno najznačajniji faktor motivacije mladog muslimansko/bošnjačkog naraštaja u Crnoj Gori za nastavak školovanja u Turskoj, jeste istorijsko nasljeđe prožeto osmalijskom prošlošću kao i brojne rodbinske veze sa potomcima muhadžira koji su samo sa zavežljajem u ruci tokom proteklog vijeka kontinuirano, sa većim ili manjim intenzitetom, hrlili ka „obećanoj zemlji – u sigurnu luku“. Nebrojeno je onih koji su na tom putu ostavili svoje kosti.

Nakon novostečene nezavisnosti Crne Gore, Turska je bila među prvim zemljama koje su otvaranjem diplomatskog predstavništva potvrdile želju za uspostavljanjem saradnje na svim poljima. Ubrzo je i Turska državna agencija za međunarodnu saradnju i razvoj- TIKA otvorila svoju kancelariju u Podgorici, nakon čega su realizovani brojni projekti i uložena znatna finansijska sredstva u Crnu Goru. Isto tako nije bez značaja ni uloga Turske, kao jedne od najznačajnijih članica NATO saveza, u promicanju Crne Gore na planu evro-atlantskih integracija.

Značajan segmenat međudržavne saradnje predstavlja i dodjela određenog broja državnih stipendija za studije svršenih crnogorskih srednjoškolaca u Turskoj. Na tamošnjim brojnim renomiranim univerzitetima, inače, školuju se studenti iz maltene cijelog svijeta.
Međutim, prvu organizovanu generaciju naših studenata u Turskoj pratila su i neka, moglo bi se reći kontroverzna dešavanja. Te 2011-te godine za mogućnost studiranja u Turskoj saznavalo se po principu „od uha do uha“. Na naše interesovanje, službenici turske ambasade u Podgorici su nam rekli da je konkurs objavljen na web stranici crnogorskog Ministarstva prosvjete. Međutim, radilo se o dezinformaciji i bilo je čudno da se nije postupalo u skladu sa uobičajenom praksom većine država za koje objavljivanje konkursa za dodjelu državnih stipendija predstavlja svojevrsnu reklamu. Uglavnom, tada se i pored svojevrsne netransparentnosti za studije u Turskoj prijavilo oko 150 kandidata. Primljeno je dvadeset troje i to, kako nam rekoše u ambasadi, na osnovu priloženih aplikacija!? Navodno, zbog velikog broja prijavljenih nijesu bili u mogućnosti da obave intervju sa svima. Nezvanično smo saznali da su primljeni kandidati uglavnom djeca ili rođaci i prijatelji funkcionera Bošnjačke stranke, Islamske zajednice i nekih istaknutih bošnjačkih intelektualaca kao i bošnjačkih aktivista iz SDP- DPS-a…

Tada smo se zvanično obratili ambasadi Republike Turske u Crnoj Gori i, između ostalog, u dopisu naveli: „…Naše skromno poznavanje istorije Osmanlijskog carstva govori nam da je isto bilo na vrhuncu u periodima kada se pravedno vladalo i neposredno komuniciralo sa narodom, kome je bilo omogućeno da, bez obzira na porijeklo i materijalni status, dostigne najveće položaje samo zahvaljujući svojim sposobnostima… U cilju afirmacije Turske i njene bogate istorije, treba inicirati kontakte sa širom zajednicom muslimansko/bošnjačkog korpusa u Crnoj Gori (među kojim je i znatan broj pripadnika turske nacionalne manjine) a ne samo sa zvaničnicima političkih partija, od kojih su se mnogi u proteklom periodu iskompromitovali i ne uživaju ugled i povjerenje u svom narodu…“. Takođe smo sugerisali da se transparentno iznesu sve pojedinosti u vezi pomenutog „konkursa“ za studije u Turskoj i da se, ukoliko postoje eventualni propusti s tim u vezi, preduzmu adekvatne mjere. Isto tako, predložili smo da se objave imena primljenih kandidata, kako bi se eliminisala govorkanja o „favoritima“ određenih struktura unutar muslimansko/bošnjačke populacije. Povratnu informaciju nijesmo dobili a, nakon više bezuspješnih pokušaja i nekoliko predloženih projekata, naša saradnja sa zvaničnim predstavnicima Turske u Crnoj Gori svela se na po jedan susret sa bivšom ambasadorkom Turske u Crnoj Gori, kao i koordinatorom TIKA-e. I na tome je sve ostalo.

Nezvanično, opet, saznajemo da se praksa slanja svršenih srednjoškolaca u Tursku na studije i dalje odvija uglavnom po osnovu rođačko-prijateljskih i stranačkih veza. Tako su mnoga djeca, osim razočarenja zbog neispunjenih želja, ostala puna gorčine i zbog načina na koji se odvijala selekcija zainteresovanih kandidata. Sve to šteti i nespornom ugledu koji Turska uživa među crnogorskim građanima koji baštine osmanlijsko kulturno nasljeđe. Vjerovatno da je birokratska percepcija turskih diplomatskih čimbenika u Crnoj Gori razlog što jedino relevantne sagovornike vide u pomenutim muslimansko/bošnjačkim vjersko-političkim predstavnicima koji su već više od dvije decenije snishodljiva uzdanica i nepokolebljiva podrška aktuelnom crnogorskom režimu, zbog straha i nekih sitnih privilegija.

Slučaj grupe naših studenata u turskom gradu Edirne, flagrantan je primjer gore pomenutih odnosa. Naime, prošlogodišnja situacija oko dodjele turskih stipendija bila je, kao i ranije, manje-više konfuzna. I odabir studenata je bio u skladu sa ustaljenom praksom i direktnim uplivom iz BS-a, DPS-SDP-a i IZ-e. Jednom broju onih koji nijesu izabrani, iz Bošnjačke stranke je ponuđen odlazak u Edirne gdje će im sve biti obezbijeđeno a obećana im je i stipendija. Jedanaest djevojaka i deset mladića iz Rožaja, Plava, Gusinja, Bijelog Polja, Podgorice i Bara početkom oktobra odlazi u Edirne, da bi se nakon desetak dana u organizaciji Bošnjačke stranke vratili kako bi glasali na parlamentarnim izborima (pogodite za koga?). Već nakon prvog mjeseca vidjeli su da je stvarnost daleko od obećanja. Samo troškovi za upis, boravak, hranu, prevoz… iznosili su preko 400 eura! Do druge polovine januara, ova grupa je imala troškove u iznosu od oko 30 000 eura, tako da je neizvjesno koliko njih će se vratiti u Edirne s obzirom da je većina iz porodica slabijeg imovnog stanja. Pogotovo što im je obezbijeđen smještaj samo do maja mjeseca! Na univerzitetu gdje pohađaju kurs turskog jezika rečeno im je da se ne nadaju stipendijama a takođe se ispostavilo da nijesu dobili mogućnost da studiraju na fakultetima kako im je prethodno prezentirao rožajski imam Ramović koji je sa još jednim aktivistom Bošnjačke stranke išao da „pripremi teren“ za njihov odlazak u Tursku. Dotični Ramović je sredinom novembra dolazio u Edirne sa zadatkom da ih obiđe, međutim isti se nije uopšte pojavljivao kod njih?! Kada su mu se po dolasku u Crnu Goru obratili za pomoć, rekao je da on stim nema ništa. Identično su reagovali i u crnogorskoj ambasadi u Turskoj, kao i u ambasadi Turske u Podgorici. Ni u kontaktima sa Bošnjačkom strankom nijesu bili bolje sreće. Kada su pokušali da se obrate nekim nevladinim organizacijama („Balkan-Der“…) za pomoć, profesori su ih upozorili da zbog toga mogu biti izbačeni sa Univerziteta.Našavši se u ćorsokaku, njihovi roditelji planiraju da organizovano traže prijem kod reisa Fejzića, kao i u turskoj ambasadi. U međuvremenu pokušavaju da u kontaktu sa pojedinim visokim funkcionerima BS-a izmole neko rješenje, dobijajući obećanja u stilu „vidjećemo“ i sl.

Nažalost, pitanje je koliko je slučajeva sličnih ovom? Da li je moguće da ni turski niti crnogorski državni organi ne žele pokušati iznaći neko rješenje za ove mlade ljude koji su poneseni željom da u jednoj stranoj zemlji pokušaju obezbijediti sebi životni poziv i profesionalno usavršavanje? Zar u Bošnjačkoj stranci zaista misle da će na ovaj način poboljšati rejting u svom narodu? U svakom slučaju, nadajmo se da niko od pomenutih ne želi nositi na savjesti sudbinu ovih mladih ljudi koji su tek zakoračili u život!

02.02.2013.g./21.Rebiu-l-evvel 1434.H. Za NVO „Broj 19“
Kurgaš Mirsad-Mirza, izvršni direktor
Dostavljeno (elektronskom poštom):
-Ambasada Republike Turske u Crnoj Gori;
-TIKA u Crnoj Gori;
-Ambasada Crne Gore u Turskoj;
-Udruženje Bošnjaka u Izmiru;
-Mešihat Islamske zajednice u Crnoj Gori;
-Bošnjačka stranka Crne Gore;
-medijima