“Jedan od najpoznatijih ljudi svoga vremena i svakako jedan od ljudi koji su ostavili neizbrisiv trag među drevne zidine Staroga grada Ulcinja, van svake sumnje jeste Sabataj Cevi. Čovjek koji je obilježio jedan dio svjetske kulturne baštine koji je svojom pojavom i svojim učenjem dao veliki doprinos istoriji, ne samo kod nas već, slobodno se može reći i u svjetskim razmjerama.

Danas se na trećem spratu kule Balšića nalazi na bijelom mermeru ugravirana Davidova zvijezda koja potvrđuje tezu da je on duboko u duši ostao Jevrej… Turbe u kojem se nalazi njegov grob se sa posebnim fanatizmom i danas čuva i ono se nalazi u jednom privatnom posjedu. Čuvari tog turbeta misteriozno čuvaju njegovo ime i nikad vam neće priznati da se radi o njemu… “, navodi se u prospektu Turističke organizacije Ulcinja.

 

U opširnom tekstu o Sabataj Ceviju u nedjeljniku “Monitor”, Mustafa Canka između ostalog piše o interesovanju nekih jevrejskih zvaničnika za Cevijevo bivstvovanje u Ulcinju :

” Najbitnija jevrejska figura 17. vijeka je umrla i sahranjena u Ulcinju, a neki stanovnici su mu poklonili turbe (mauzolej)”, kaže Cerović, čija NVO kao jedan od ključnih ciljeva ima upravo afirmaciju vrijednosti koje je promovisao Sabataj Cevi.

Na ovaj način Ulcinj, odnosno Sabatajev Alkum, će se, na još mala vrata, vratiti na mapu svjetskog jevrejstva. Njegovih poštovalaca ima oko dva od ukupno 14 miliona Jevreja razasutih diljem planete, a koji su uglavnom sefardskog porijekla. Naravno, ima i onih koji su Aškenazi. Većina Rusa koji su posljednjih godina kupili ili sagradili kuće u Ulcinju su upravo Jevreji. O ovoj velikoj priči razgovarali su crnogorski čelnici i vrhovni rabin Izraela Jon Mecger, koji je prije tri godine boravio u našoj zemlji.

…Ta velika ličnost jevrejske istorije mogla bi sada, kako smatra čelnik prve jevrejske nevladine organizacije Likud u Crnoj Gori, Ratko Cerović, postati magnet za dva miliona ljudi koji su uvjereni da je on bio mesija i reformator Talmuda…”.

 

 

 

„Bila bi velika dobit za Ulcinj i čitavu Crnu Gori kada bi uspjeli da te ljude dovedemo na poklonjenje Ceviju”, kaže Cerović za Monitor najavljujući i značajne investicije iz Izraela.”

M. Canka, opet, u svojoj knjizi “Ulcinj u osmanskoj imperiji”, u vezi Sabetaj Cevija između ostalog zaključuje: “…Ta vjekovna mješavina nacija, rasa i kultura u kojoj svako po nešto daje i uči od drugih, stvorila je građanina Ulcinjanina, koji nikada nije bio vjerski fanatik! Samo je u tom kontekstu razumljivo zašto muslimanima nijesu smetale Davidove zvijezde u Kuli Balšića ili na zidovima Pašine džamije…”

Ne dovodeći u pitanje izvanrednu knjigu ovog autora, u ovom slučaju se radi o klasičnoj zamjeni teza! Tzv. Davidova zvijezda, ili Sulejmanov (Solomonov) pečat, je islamski simbol od praiskona i predstavlja Ismi Azam, najuzvišenije Allahovo ime. Sastavni je dio “baštine čovječanstva”.

       

 

Jedan od simbola koji se često viđa u islamskoj umjetnosti i arhitekturi jeste i simbol čempresa- Selvije, koji se može vidjeti u brojnim džamijama, a koji je uklesan na drugoj niši Balšića kule. U islamu predstavlja “Elif”- tewhid jedinstvo Allahovo. Elif u ebdžed hesabu je jedan- 1.

Inače su ovakve niše bile sastavni dio enterijera većine stambenih objekata iz orijentalnog, osmanlijskog perioda.

U dostupnim publikacijama koje se odnose na Sabetaja Cevija, navodi se: “Njegovo očuvano turbe danas se nalazi u dvorištu porodice Manić…”

Interesantno je da Bajro Agović u djelu “Turbeta i sahat kule u Crnoj Gori”, opisujući Turbe Murat Dedaj, koje se nalazi u sklopu kuća porodice Manić, niti jednim slovom ne pominje priče o Sabataj Ceviju i mogućnost da je upravo on sahranjen u tom turbetu…?

Razgovarali smo sa Aslan- Ljanom Manićem, rođen 1939.g., koji je najstariji u svojoj porodici te, shodno tradiciji, najodgovorniji za brigu o turbetu Murat Dedaj. Kaže da je u njihovoj mahali nekada bilo 35 kuća Manića, a da je turbe sa okolnim mezarjem (uglavnom sa derviškim bašlucima) bilo sastavni dio kompleksa nekadašnje džamije koja je srušena, a koja se nalazila na prostoru ispod zelene pijace, sadašnjeg parkinga i okolnih dućana. Priloge koji se ostave u turbetu, Manići su uvijek davali siromašnim sugrađanima ili djevojkama pred udaju… O Murat Dedaju ne znaju ništa. Tokom svih prethodnih godina, koliko on pamti, mnogi su dolazili i interesovali se za ovo turbe. Jednu delegaciju tradicionalno odjevenih Jevreja iz Amerike, doveo je predstavnik Islamske zajednice iz Podgorice. Na odlasku, Jevreji su mu se zahvalili zbog toga što su Manići sačuvali turbe, mada Ljano tvrdi da tu nije sahranjen Sabataj Cevi, već negdje u ulcinjskoj tvrđavi. A čuo je takođe, nedavno, da je njegov grob pronađen negdje u Albaniji. Među brojnim posjetiocima, naročito je spomenuo nekog ćopavog čovjeka koji se svojevremeno interesovao za turbe i ko je u njemu sahranjen. S tim u vezi, u povjerenju nam je naveo i lokalnog fotografa, koji je tzv. “dežurno uho”…

Ovo nas je podsjetilo na roman Eriha Koša “U potrazi za izgubljenim mesijom”, gdje opisuje Bogdana Zirojevića, jednu od glavnih ličnosti: “…vukući za sobom levu nogu ukrućenu u kolenu…”.

Pišući ovaj roman, posvećen Sabataju Ceviju, čuveni srpski pisac i akademik je sigurno prethodno pomno istražio ulcinjsku tvrđavu i okolinu. Ono što je interesantno jeste činjenica da u svom trotomnom djelu nigdje ne spominje “jevrejski oltar” u Balšića kuli. Kako objasniti ovu činjenicu, s obzirom da je taj artefakt ključni “dokaz” koji se odnosi na Cevija i njegov život u Ulcinju? I Koš, (kao NVO “Likud”) kroz svoj roman provlači tezu o dobrobiti koju bi ulcinjski kraj imao, ukoliko bi se našli zemni ostaci Sabataja Cevija:

“…Ako bi mi pošlo za rukom da pronađem ovde grob koji tražim … predstavljalo bi to veliki dobitak i za nauku i za samo mesto. Bila bi to nedvosmislena potvrda o boravku ovog znamenitog čoveka u Ulcinju, o čemu su, istina, govorili mnogi zapisi, pa i nekoliko knjiga, ali što dosad nije nikakvim neposrednim i nesumnjivim dokazom moglo biti potvrđeno. A pošto je reč o čoveku koji je u svoje vreme bio neobično ugledan, moćan i bogat, čuven kao predvodnik velikog svetskog pokreta, sigurno je da bi njegov grob predstavljao ne samo mesnu već i svetsku znamenitost, koja bi u Ulcinj privlačila mnoge hodočasnike i turiste. Neke, kao njegove pristalice, druge zato što su njegovi žestoki protivnici, a treće što u njemu vide neobično zanimljivu živopisnu ličnost, pa i životnu sudbinu koja je, na neki način, i njihova.

U manjim razmerama, razume se , i svakako na drugačiji način, njegov grob u Ulcinju predstavljao bi neku vrstu Meke i sigurno je da bi već odmah, u samom početku, dok se nalaz ne pročuje i putevi ne poprave, dolazili ovamo kao na Ćabu, mnogi hodočasnici. I po nekoliko desetina hiljada ljudi godišnje i to mahom onih bogatih, koji neštede novac i spremni su da ga troše. To interesovanje donelo bi nesumnjivo velike koristi mestu, a i svi nadležni činioci bili bi prinuđeni da više pažnje posvete razvoju turizma u ovom kraju i preduslovima za njegov dalji napredak…

Ime Sabetaja Cevija je najzanimljivije i najprivlačnije. Uzmete li u ruke bilo koju svetsku enciklopediju ili iscrpniju istoriju naći ćete u njoj zabeleženo njegovo ime… Dok su ostala takozvana sveta mesta: Jerusalim, Rim i Meka izrazito verskog obeležja, ovo ovde, u Ulcinju, predstavljalo bi mesto hodočašća jednom u osnovi naprednom društvenom radniku, borcu za pravdu, jednakost i slobodu…”.

U romanu “Davidova zvijezda”, o Sabetaju Ceviju i njegovom dolasku u Ulcinj u vrijeme sultana Mehmeda IV, piše crnogorski akademik Zuvdija Hodžić: “Na zidu perdom odvojene odaje… ostala je šestokraka zvijezda, svjedok da se nesuđeni Mesija nije odrekao svoje vjere.”

Očigledno forsiranje teze o Cevijevom istrajavanju na pripadnosti judaizmu, ima više osnova u šićardžijskom istupanju, kako bi se, eventualno privukli jevrejski turisti i potencijalni investitori. Njihov ključni argument je postojanje “oltara” u Balšića kuli, što je očigledna proizvoljna konstrukcija. Ako bismo prihvatili takve pretpostavke, onda bi brojne džamije u našim krajevima predstavljale bogomolje prikrivenih Jevreja, a na mezarjima bi, takođe, našli iste te Jevreje ispod nišana sa uklesanom “Davidovom zvijezdom”.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Koliko je tragikomike u potenciranju jevrejstva i svega što uz to ide, govori i česma u ulcinjskom Starom gradu, koju su postavili članovi organizacije “Rotary international”!

 

Već dugo, dugo kod nas duvaju neki čudni vjetrovi. Za devastaciju Starog grada definitivno nećemo kriviti razorni zemljotres iz 1979-te, jer je ljudski faktor (kako to gordo zvuči!) počinio nepopravljivu štetu i van tvrđave. Primjer uništenih hotela, kao i svih ulcinjskih firmi zaključno sa “Solanom”, ne govori o bezumnosti onih koji su svemu tome kumovali, već o ćutnji bez granica građana Ulcinja!

Kao ilustracija istorijskih dešavanja na jednom prostoru, mogu poslužiti ove dvije fotografije:

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Šta se desilo sa posmrtnim ostacima iz tri turbeta sa fotografije ne zna se, a stariji mještani navode da je kamen sa istih upotrijebljen u izgradnji potonjih susjednih objekata!