“Sačuvala nam se fotografija nišana sa ovim natpisom za koji H. Kreševljaković i D. Korkut tvrde da se nalazio uz hadži Ali-begovu džamiju (Travnik, str. 110). Nišan Rukije ima oblik ženskih nišana sa karakterističnim završetkom gdje je klesar u produžetku nišana isklesao cvijet ljiljana. Iznad natpisa isklesane su kolonade sa lukovima. Natpis pisan dosta sitnim dželi-nesh pismom smješten je u šest redaka. Natpis je mjestimično nečitak.

“Prouči Fatihu!

U času kada je Rukija umrla,

Istiniti ju je obasuo mnogim milostima.

(ovdje jedan redak nečitak)

Razmislivši, njezin kronogram izađe u riječi

“nazarizade”.

Godina 1169.” (1755/56)

U ovom natpisu je godina ispisana brojkama ispod teksta natpisa a ujedno izražena i u ebdžedu u posljednjem stihu, gdje zbir brojne vrijednosti slova daje hidžr. 1169. godinu.

H. Kreševljaković i D. Korkut ustvrdili su da se ovaj natpis odnosi na Crnogorku, ženu Mehmed-paše Kukavice, koju je u svojoj “Hajdani” opjevao knez Nikola I. Crnogorski. Međutim, prema podacima o životu i radu Mehmed-paše, koje je objavio A. Bejtić (Prilozi VI-VII, 1956., str. 103-104), spomenutoj Mehmed-pašinoj ženi je bilo ime Makbula i ona se po odlasku Mehmed-pašinom iz Bosne i njegovom smaknuću 1756. godine, preudala za Hasan-efendiju Mektubdžiju. Makbula je, dakle, živa i 1756. godine, a dok natpis na nišanu Rukije nosi datum 1756. godine. Prema tome, ovaj se natpis ne može nikako odnositi na “Hajdanu”.

(Mehmed Mujezinović: “Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine” II, str. 342)

“Za sadržaj svoga spjeva ‘Hajdana’ Nikola Petrović je uzeo građu iz crnogorskoga narodnog života. Romantično je opjevao događaj iz XVIII vijeka, iz perioda vladike Vasilija Petrovića. U strukturi epskoga spjeva od 11 pjevanja prikazana je pobjeda dobra i pravde nad zlom i niskostima života i idealisan lik Hajdane Vukotića (Baletovića), sa Čeva od kojih je i knjaginja Milena.

Glorifikujući čojstvo i junaštvo, kućiće i odžakoviće, pjesnik je principom kontrasta suprotstavio nikogoviće, prostake i odmetnike svoje domovine. Pjesnik je u romantičarskome ruhu prikazivao realne likove i stvarnu fabulu. Naime, travnički vezir lukavstvom i prijevarom kroti dva mlada Crnogorca: Perišu sa Ceklina i Sima sa Grahova. Obojica su bili lak plijen: prvi ozlojeđeni zbog osvete, drugi zbog uvrede što ga je vjerenica Hajdana napuštila. Vezir ih podstiče, pomaže im u napadima na crnogorske katune. No, ubrzo dolazi do zaokreta: za svoje nepromišljene postupke Simo se ubrzo pokajao, povukao i naselio ponovo na Grahovu. Tek tada je za Perišu nastalo teško stanje, zbog vezirovoga nepovjerenja. Slijepo odan veziru, Periša u jednom času skuplja Turke, upada u Crnu Goru, ubija Rada i Vukotu Baletovića, strica i oca Hajdanina, a nju zarobljava i vodi je u harem travničkome veziru koji se u nju zaljubi i zbog nje napušta porodicu, vjeru i domovinu. Da bi okajao grijeh izdajstva, Simo predvodi jednu crnogorsku četu i nastoji osloboditi Hajdanu. U tijem borbama vezir je bio ranjen, a njegovi protivnici poubijani. Poslije tijeh okršaja Crnogorci sa oslobođenom robinjom Hajdanom vraćaju se na Čevo.”  (Milorad Nikčević, Filozofski fakultet Sveučilišta J. J. Strossmayera –  Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje „Vojislav P. Nikčević“:  “Poezija druge polovine XIX i početka XX vijeka”)

http://videcemo.blogspot.com/2012/01/i-hajdana-knjaz-nikola-i-petrovic-njegos.html