Nedakusi- prigradsko naselje u Bijelom Polju. Ne tako davno, poznato kao industrijski centar, među najvećim u Crnoj Gori. Nažalost, sada je to samo prošlost koje se mnogi sa nostalgijom sjećaju. I, kao u onoj dječijoj pjesmici: „Sve je stalo, samo djeca rastu…“
Baš tako, neka djeca su odrasla i- napravila džamiju! Prva džamija u Nedakusima je i naziv grupe na Facebook-u, kojoj se možete pridružiti.
A bilo je ovako: prije par godina, prijatelji i komšije Kenan Kapetanović, Ahmedin Ramović, Esmir Kijamet, Rijad Drndar i Edis Majstorović su, Allahovim emerom, odlučili da izgrade džamiju. Iako tek zakoračili u život, oni su na originalan način iskazali nijjet u skladu sa Kur’anskim ajetom: „Allahove džamije grade oni koji u Allaha i Onaj svijet vjeruju, koji namaz klanjaju i koji zekat daju i koji se osim Allaha nikoga ne boje; oni su, nadati se je, na Pravom putu“ (Et-Tewbe, 18). Sa po 500 eura su započeli akciju skupljanja novca za kupovinu placa. Vlasnik Murat Mušović je, čuvši za njihov plan, cijenu placa sa prvobitnih 19 000, spustio na 16 000 eura.
Sa svojom odlukom upoznali su Amer ef. Šukuricu, predsjednika bjelopoljskog Odbora islamske zajednice, koji ih je u tome podržao a podrška je stigla i od reisa Rifat ef. Fejzića.
Da bi se njihov naum realizovao, nemjerljiv doprinos dali su mladi arhitekta Imer Franca, kao i inženjeri statike Nedžad Mekić i Emir Vesković.
Prva džamija u Nedakusima počela je da niče na Dan Srebrenice, 11.jula 2011.godine, na placu površine 9,5 ari. U osnovi površine 126m2 plus 130m2 pratećih objekata. Munara je visoka 35 metara, sa 99 stepenika!
Da nije baš sve išlo glatko, osim nedostatka finansijskih sredstava, potrudio se i jedan broj mještana koji su u medijima isticali da se “na silu i mimo zakona gradi džamija u naselju u kojem je dominantno pravoslavno stanovništvo, a u blizini se nalazi pravoslavno groblje i škola…”. Čak su u svojim izjavama optuživali i reisa Fejzića da “podstiče nacionalnu mržnju i pravi podjele u inače tolerantnom Bijelom Polju, poznatom po skladnom suživotu svih vjera i nacija” (“DAN”, 13.11.2011.). To je rezultiralo i donošenjem tri rješenja kojim se nalagalo rušenje džamije!
I pored svega, sa radovima se nastavilo nesmanjenim intenzitetom i uglavnom sopstvenim sredstvima.
U proteklom periodu, graditelji džamije u Nedakusima od OIZ Bijelo Polje dobili su 1000 eura, a isto toliko i od Mešihata IZ CG. Osim toga, prethodne tri godine su od OIZ B. Polje dobijali kurbanske kožice koje su, nakon što bi ih usolili, prodavali i dobijenim novcem kupovali građevinski materijal. Jedan od većih donatora ove džamije je Ahmet Ahmatović sa 5000 eura, kao i Mele Kadić koji je donirao 100 kubika betona.
Džamija u Nedakusima je primjer koliko je presudan voljni momenat i ispravan nijjet. Pogotovo kada je kod nas rasprostranjena praksa gdje se za svaki projekat uglavnom očekuju donacije iz Arapskih zemalja, Turske, dijaspore… Naravno, uvijek prvo treba imati na umu Allahove riječi: „A kada On nešto hoće, On samo kaže: -Budi!- i ono bude.“ (Ja-Sin, 82.).
09.10.2013.g./ 4.Zu-l-hidždže 1434.H.