“Gradska (Jusufa) džamija, podignuta u selu Jabučno. Nema pouzdanih podataka kada ju je i ko podigao. Odatle je 1471. godine u dijelovima, na rukama, prenešena i izgrađena u sadašnjem obliku na lokalitetu na kome se i sada nalazi…” (Bajro Agović:”Džamije u Crnoj Gori”)

Ovo je jedina postojeća džamija u Bijelom Polju. Ono što buni jeste činjenica da se uopšte nije vodilo računa o očuvanju izvornog izgleda tako da je na istoj osim fasade, postavljena eloksirana bravarija, prekrivena je tegolom a kao kruna svega, postavljen je spušteni plafon od rigipsa! Sve to možda i nebi iznenađivalo, imajući u vidu činjenicu kako se ovdašnji Muslimani brinu o svom nasljeđu, da ovom obnovom nije rukovodio ugledni crnogorski arhitekta i dobitnik više prestižnih nagrada na tom polju, Dr Rifat Alihodžić!?

Isti je autor projekta Medrese u Milješu kod Podgorice kao i bjelopoljske gasulhane (kapele) sa pratećim sadržajima. Ovaj drugi objekat, osim činjenice da je sagrađen na starom muslimanskom groblju (gdje se nalaze i posmrtni ostaci djeda po majci i drugih bliskih rođaka  autora ovog teksta) plijeni svojim izgledom gdje možete primijetiti da su ugrađeni svi mogući materijali: od poluobrađenog i obrađenog kamena, betona i teraca, zatim eloksirane i kovane bravarije, bakra i nerđajućeg gvožđa, keramičkih i granitnih pločica, pa do fontane u enterijeru i namještaja u duborezu.

Osim što su ekshumaciju vršila nestručna lica (radnici lokalnog JKP-a) i bez prethodno dobijenih dozvola od nadlježnih organa (kao i u mnogim sličnim slučajevima kada su u pitanju muslimanska groblja ), zbunjuje činjenica da se u konkretnom slučaju uopšte nije vodilo računa da jedan takav objekat podrazumijeva i odgovarajući parking prostor, pogotovo ako se ima u vidu da se isti nalazi u strogom centru i pored magistralnog puta gdje je svakodnevna hronična gužva . Pretpostavljam da je arhitekta projekta morao insistirati na tom detalju naročito ako se zna da je objekat te namjene predviđen za prisustvo velikog broja lica?

Da se o tome uopšte ne razmišlja govori i činjenica da bjelopoljska Islamska zajednica traži od lokalne samouprave da na ostatku pomenutog groblja izgradi i džamiju! Sve to uprkos činjenici da je u planu izgradnja velelepnog trga sa ekskluzivnim poslovnim objektima pored centralnog spomenika palim borcima u NOR-u a koji je inače podignut na mjestu  gdje se nalazila najljepša,tzv. Hadžidanuša – Čaršijska džamija sa grobljem.( U parku koji se nalazi oko spomenika još uvijek se mogu naći kosti onih koji su sahranjeni na tom groblju.) Naravno, bjelopoljski Muslimani nemaju namjeru tražiti povraćaj oduzete imovine, a i kako bi kada ne čuvaju ni već postojeću!

Žalosno je da niti u jednom crnogorskom gradu nijesu sačuvane stare čaršije orijentalnog nasljeđa. Pa čak ni rijetki sačuvani objekti nijesu pošteđeni devastiranja. Flagrantan primjer je Sahat kula Osmanagića u Podgorici na čijem krovu je postavljen krst, kao ni prelijepi podgorički hamam u čijem prostoru se nalazi knjižara “Karver”.
Na ostacima starog muslimanskog groblja u Podgorici sagrađen je park čiji oblik sve govori (najbolje se može vidjeti ako ga pogledate preko Google.earth-a). Kosti sa tog groblja su prebačene na groblje pored Cijevne dok ste izlomljene nišane mogli vidjeti kako ih bagerima utovaraju na kamione.

Neshvatljivo je da naše renomirane arhitekte Muslimansko-bošnjačke provinijencije, pogotovo ako se radi i o filantropima kao što je dotični g-din Alihodžić (predsjednik Rotari kluba u Bijelom Polju), ne povedu računa o svom kulturnom nasljeđu. A naročito ako se ima u vidu njihova izvanredna saradnja sa Islamskom zajednicom Crne Gore (o čemu govori i njihov poslovni angažman). Naime, čak i laiku je jasno da je svetogrđe u viševjekovne islamske objekte ugrađivati eloksiranu bravariju i tome sl. već treba insistirati na korišćenju originalnih materijala! Treba strogo zabraniti neovlašćene  i uglavnom nestručne rekonstrukcije vjerskih i drugih objekata mada je to već regulisano odgovarajućim zakonima! Međutim to se radi čak  i na objektima koji su pod zaštitom države kao istorijski spomenici kulture.

(Ovo je nažalost duga i neiscrpna tema i najveću odgovornost za ovu nesrećnu situaciju snose crnogorski Muslimani-Bošnjaci a pogotovo intelektualci i političari iz njihovih redova. Nažalost oni se uglavnom svrstavaju uz vladajuće političko-tajkunske strukture i najveći njihov domet je verbalnog karaktera. Vakufska imovina se nemilice krčmi u čemu aktivno učestvuju aktuelni čelnici Islamske zajednice u saradnji sa rukovodstvima određenih partija na vlasti i u opoziciji.