U Baru je 17.02.2016.g. održana “Javna rasprava povodom izrade nacrta Izvještaja o strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu aktivnosti na istraživanju i proizvodnji ugljovodonika u podmorju Crne Gore”. Dužina naziva je direktno proporcionalna izlaganju predstavnika Vlade Crne Gore i njihovih partnera, a obrnuto proporcionalna broju prisutnih (nešto više od 15!).
Predstavnik potencijalnih poslovnih partnera, g-din Rikardo, vjerovatno je trebao svojom pojavom da potkrijepi ono što je već imao “na papiru” i što je izlagao prethodnog dana na Okruglom stolu u Kotoru, a i sjutra će u Podgorici. Pošto je u konkretnom slučaju bila potrebna asistencija prevodioca, možete pretpostaviti koliko vremena je trebalo prezentirati nekih 50-tak stranica njegovog izlaganja.
Predstavnik Vladine Uprave za ugljovodonik, g-din Dubljević, je bio daleko kraći, a očigledno je unio i dosta emocija. Osim pozivanja na Kralja Nikolu, bilo je tu i zaklinjanja da on lično nema namjeru nigdje da bježi, pa čak i budućnost svoje djece vidi u Crnoj Gori… Čovjek je, valjda, mislio time da potkrijepi dobronamjernost “predstavnika Države” i iskrenost strateških partnera. Mada, na momenat se mogao steći dojam da malo fali pa da sve one koji se suprotstavljaju tom projektu nazove “državnim neprijateljima”.
Predstavnik organizacije “Green home”, Nataša Kovačević, svojim nastupom je demaskirala, najblaže rečeno, neozbiljnost i pogubnost jednog takvog projekta. Njeno izlaganje propraćeno je isticanjem transparenata: “Ne bušenju Jadrana!!!” i “Montenegro oil beauty”.
Ispred NVO “Broj 19”, M. Kurgaš je naveo da su predlagači ovog projekta prethodnog dana u Kotoru po svemu sudeći doživjeli fijasko, ali da su danas u Baru od strane g-đice Kovačević dobili klasičan nokaut!
Predstavnik NVO “Broj 19” iznio je i sljedeće:
“Iz svega do sada viđenog i doživljenog, usuđujem se reći da predstavnici Vlade ne polažu nikakva prava na blanco povjerenje. Od proklamovanja Crne Gore kao prve ekološke države, nijesmo daleko odmakli. Naprotiv! Čak se i obični građani mogu u to uvjeriti. Kod nas u Baru tzv. “Zelena ostrva” su Potemkinova sela. Divlje deponije niču na svakom koraku pa ih možete naći čak i na vrhu Rumije. Reciklaža i odgovarajući kontejneri su misaona imenica.
Na kom nivou je svijest građana, možda najbolje pokazuje protest kojim su zaprijetili mještani Mrkojevića, nakon informacije o planiranom azilu za napuštene životinje. Dok, pazite, izgradnja regionalne deponije ovdje nije polučila ni najmanji uzvik negodovanja, iako se nalazi na jednoj od najatraktivnijih lokacija crnogorskog primorja, gdje bi trebali biti hoteli.
U Baru, kome je Bog podario u prosjeku 300 sunčanih dana godišnje, rijetkost je vidjeti čak i solarne kolektore. Na putu kroz Tursku prema Siriji (da naglasim: ne ovih dana, već prije 7-8 godina!) na, maltene, svakoj udžerici su se mogli vidjeti solarni paneli, dok su krovovi stambenih zgrada doslovno bili načičkani solarnim kolektorima i kotlovima.
Naša realnost je, osim već pomenute Deponije i, ovih dana ponovo aktuelna, ulcinjska Solana.
Nažalost, projekat o kom je danas riječ ne iznenađuje, pa je tako za očekivati da se ponovo aktuelizuje i izgradnja Gasne elektrane u Baru, gdje je planirano ulaganje 1,9 milijardi dolara.
Svakodnevno nas bombarduju vijestima o “najbrže rastućoj ekonomiji”, vjerovatno u skladu sa starim, gebelsovskim trikom da “sto puta ponovljena laž postaje istina”.
Kako sve navedeno korespondira sa proklamovanom Ekološkom Crnom Gorom? Kako bi sve to trebalo da se uklopi sa našom najvažnijom privrednom granom- turizmom? Turizam je, da podsjetimo, značajan isključivo iz razloga što nam je sve ostalo uništeno, pokradeno, prodato u bescjenje…
I, kao zaključak: ovom projektu se, zarad dobrobiti naših potomaka, treba suprotstaviti svim raspoloživim sredstvima!
Nije potrebno ostati do kraja predviđenog termina za raspravu, iz prostog razloga što je sve i više nego očigledno: ovo je samo još jedan pokušaj da dokusurimo ono prirodnih resursa što nam je preostalo.
Uskoro od Vlade Crne Gore možemo očekivati i kontejnere sa radioaktivnim i elektronskim otpadom… “