Nedavno su u Kolašinu, kao i drugim crnogorskim gradovima, postavljeni turistički panoi. Interesantna i pažnje vrijedna je činjenica da jedan od tih panoa, postavljen na Gornjem gradskom trgu nosi naziv „Stara turska varoš“ ispod kog piše: „Nalazite se na mjestu na kom su nekada bili dućani, hanovi, kuće za stanovanje i džamija. Tu je 1651.godine turski vojskovođa Ali-paša Čengić podigao utvrđenu varoš Kolašin. Po tadašnjim običajima, utvrđenje je podignuto u istoimenom selu, na raskrsnici značajnih puteva sa koje se mogao kontrolisati čitav kraj. Po završetku rata sa Turskom (1876-1878), poznatog u narodu kao Velji rat, Crna Gora postaje samostalna i nezavisna država. Odlukama Berlinskog kongresa biva teritorijalno proširena a u njen sastav ulazi i Kolašin, koga postepeno naseljavaju crnogorska plemena Moračani i Rovčani. Turska varoš doživljava transformaciju…“

Na pomenutom panou se nalazi i fotografija koja predstavlja staru kolašinsku džamiju (pogledati galeriju).

“…1651.godine podignuta je džamija kao vojna sultanska ili kao Ali-pašina zadužbina… Godine 1736. uz džamiju je podignut i manji mekteb, pa se često ova godina uzima za godinu gradnje džamije. To je bila jedina džamija u Kolašinu… Džamija se nalazila u centru stare varoši. Bila je zidana od kamena, a pokrivena daskom (šindrom). Imala je kratko munare koje je bilo podzidano uz desni zid… Nakon sukoba u kolašinskim Poljima mjeseca jula 1886.godine i protjerivanja muslimana iz Polja i Podbišća preko Tare, muslimani koji su živjeli u Kolašinu, definitivno su se iselili, a porušena je i džamija u varoši… Međutim, na osnovu raspoloživih dokumenata može se zaključiti da je džamija postojala do 1900. godine.”
Pred kraj turske vlasti u ovom gradu bio je gradonačelnik poznati alhamijado pjesnik, hafiz Salih Gašević, u vrijeme kada je pisao svoje najpopularnije djelo Mevlud, u čijem uvodu kaže:
”Kad se nađoh u Kolašin kajmekam
znadem da sam puno nikas i ćelam,
moliše me kolašinski prviši:
Nama mevlud daj bosanski napiši!”
(„Džamije u Crnoj Gori“, Bajro Agović)

Na mjestu kolašinske džamije se, potom, nalazila državna pekara. Sada je, u ulici Boška Rašovića br.4, takođe pekara ali (u skladu sa ’tranzicijom’) u privatnom vlasništvu. Preko puta je zgrada nekadašnjeg suda, iako ruinirana ipak zrači nekom posebnom ljepotom.

“Prema pisanju lista ‘Bosna’, džamija u Mojkovcu sagrađena je 1870.godine na zahtjev muslimana naseljenih u udaljenim selima, daleko od grada Kolašina… Nije poznato ko su bili njeni službenici, kao ni da li je imala svoga vakufa.”
Nažalost, u Mojkovcu ta džamija nije ostala ni u sjećanjima. Kao ni bilo šta drugo što bi podsjećalo na neke pređašnje stanovnike. Koliko se na tome predano, kontinuirano radi i ništa ne prepušta slučaju, govori i sljedeći primjer: Jedan dio mojkovačkog naselja nosio je imeTutići, po jednoj muslimanskoj starosjedilačkoj porodici, i odolijevao je sve do nedavno kada je prekršten u ime ‘Karaula’ (pogledati galeriju).

Kolašinci su smogli snage da potvrde da su njihov grad osnovali Turci, pa su čak postavili i fotografiju nekadašnje džamije.
I Bjelopoljci su dobili turističke panoe. Ali nijesu spremni da se osvrnu u prošlost. Moguće zbog stida I odnosa prema svojoj kulturno-istorijskoj baštini. I kod njih je na gradskom trgu postavljen turistički pano. Kod spomenika palim borcima u NOR-u.

Upravo na mjestu gdje se nekada nalazila Čaršijska džamija-Hadžidanuša, najljepša džamija u gradu. Pogođena i srušena prilikom bombardovanja grada 19.11.1944.godine. U haremu džamije nalazilo se mezarje u kome je pokopan Hafiz Salih Gašević. Poslije oslobođenja, teren je očišćen, pa je na dijelu gdje se nalazila džamija sagrađen park, a na mezarevima spomenik…

Međutim, na pomenutom panou nigdje se ne pominje džamija. Interesantno da niko od onih kojima je poznata činjenica da se tu nalazila džamija, nije reagovao. Čak smo svjedoci da mladi Bjelopoljci, pa i oni stariji, na društvenim mrežama tvrde da tu nikada nije ni bilo džamije!?

Na jedinoj sačuvanoj fotografiji, ispred ove džamije je mlada profesorica bjelopoljske Gimnazije, Dara Vuković, u ranim jutarnjim časovima na Novu 1941.godinu.

03.3.2013.g./21.Rebiu-l-ahir 1434.H.