Prema pouzdanim informacijama, iz bjelopoljskog Sekretarijata za opšte upravne poslove i društvene djelatnosti- Resor za zaštitu spomenika i spomen- obilježja, gradonačelniku je dostavljen prijedlog da se dio iznad starog muslimanskog groblja u naselju Ćukovac nazove „Ulica Huzeir-age Dervovića“. Na izradi ovog prijedloga radila je komisija čiji članovi su, osim predstavnika opštinskog Sekretarijata, Tufik Bojadžić i Rifat Vesković, bošnjački političari iz vrha Socijaldemokratske partije i nekadašnje Demokratske zajednice Muslimana-Bošnjaka, tj. Pokreta za promjene. Nakon što se gradonačelnik saglasi, prijedlog će se dostaviti Ministarstvu za kulturu a potom bjelopoljskoj Skupštini. Ovaj prijedlog datira još iz perioda dok se na čelu lokalne samouprave nalazio Tarzan Milošević, aktuelni ministar poljoprivrede, ali u pomenutom Sekretarijatu nijesu upoznati o čijoj inicijativi se radi.
Koliko je nama poznato, inicijativa da se pomenuta uličica, koja je nedavno asfaltirana, nazove imenom Huzeir-age Dervovića potiče takođe iz redova bošnjačkih političkih aktivista. Naravno, ko bi drugi došao na ideju da stazica kojom se do skoro moglo proći samo pješice i samim tim nije ni imala naziv, dobije ime čovjeka koji je među najzaslužnijim što Bijelo Polje 1924. godine nije doživjelo tragičnu sudbinu Šahovića. Huzeir-aga i njegova familija Dervovića su i jedni od najvećih vakifa- zadužbinara u bjelopoljskom kraju i šire. U ovu uličicu se,inače, automobilom ne može ući iz prvog pokušaja, već tek nakon vještog manevrisanja i to samo iz pravca iznad benzinske pumpe. Asfaltirano je nekih 100-200 metara, nakon čega se u pravcu naselja Lipnica može nastaviti samo pješice. Naravno, ukoliko ne stignete do kraja asfalta, povratak autom je moguć samo vožnjom u rikverc! (Pogledati galeriju)
Nakon otvorenog suprotstavljanja rukovodstva Islamske zajednice postavljanju spomen-ploče Huzeir-agi Dervoviću, na groblju gdje je inače sahranjen, kao i poslovične ćutnje većine građana Bijelog Polja (kako Bošnjaka-Muslimana tako i ostalih), nije iznenađenje ni pokretanje jedne ovakve maliciozne inicijative. Naime, očigledno je da su određeni krugovi iz redova aktuelne vlasti i njihovih poslušnika svjesni činjenice da nije moguće u nedogled ćutati i skrivati istinu o zločinima u Šahovićima, tj. Vraneškoj dolini, kao ni o ličnostima iz tog doba koje su nepravedno zaboravljene. Da bi na neki način preduprijedili stanje nakon prestanka totalne muslimansko-bošnjačke amnezije, pokušava se pribjeći davno oprobanoj formuli po sistemu „da se Vlasi ne dosjete“: pokrenuta je i inicijativa da se Huzeir-aginim imenom nazove sokače iznad ćukovačkog groblja. Koliko hrabrosti treba da se suprotstavi tako nečemu?
Mi smatramo da je najlogičniji i potpuno opravdan zahtjev da se imenom Huzeir-age Dervovića nazove dio sadašnje ulice Radomira Medojevića, od zgrade Zavičajnog muzeja pa do raskršća prema Petrovoj crkvi. Taj kraj se nekada zvao Dervovska mahala, a na mjestu sadašnje zgrade Privrednog suda nalazilo se Dervovsko groblje.
Jedan broj svojih kuća u tom dijelu Dervovići su, kao što je poznato, uvakufili. Bjelopoljski Muslimani-Bošnjaci su, nakon što su im uzurpirana stara groblja, riješili da jedino preostalo tzv. Ćukovačko, sami uzurpiraju tako što su na jednom dijelu sagradili gasulhanu. Svrsishodnost ovakvog objekta je neupitna, samo se postavlja pitanje da li je isti trebalo graditi na groblju?! Nažalost, aktuelno rukovodstvo Islamske zajednice se ne zaustavlja na tome, već pokreće inicijativu da se na ostatku groblja sagradi i džamija. Toliko o njihovoj spremnosti da se izbore za povraćaj vakufske imovine ili adekvatnu nadoknadu za oduzeto!
„Groblje je simbol našeg postojanja i opstanka na ovim prostorima“. (Rabin Jevrejske zajednice u Sarajevu)
„Posjetu mezarima preporučio je, nakon što ju je prije toga zabranio, sam Muhammed a.s.“
„Kada posjeti mezar, ne smije na njega staviti svoju ruku, niti ga smije poljubiti… Ne smije na njemu sjediti, na njega se oslanjati, niti ga gaziti… Kod mezara treba stajati kao što bi stajao da je ta osoba živa, iskazati joj poštovanje kao što bi toj osobi iskazao poštovanje da je živa…“
Fundamentalni etički i civilizacijski princip, podjednako validan na svim meridijanima i među svim narodima i konfesijama, jeste da su groblja van prometa i pod posebnom zaštitom društva. Činom uklanjanja nišana (nadgrobnih obilježja), uništava se pored ostalog i njihova prepoznatljiva kulturno-istorijska vrijednost.
Fotografija na kojoj se vidi zajednički mezar „rahmetlija čiji su posmrtni ostaci izmješteni tokom izgradnje gasulhane…“, a u pozadini je detalj još uvijek bezimene „ulice“:
20. 11. 2012. g. / 6. Muharrem 1434. h. g.