Nakon silne euforije oko izgradnje kolskog, makadamskog puta kroz drevni maslinjak Džidžarin, drugačiji stav s tim u vezi vjerovatno će zvučati kao svetogrđe. Međutim, postavlja se pitanje da li država koja, po riječima onih koji su na vlasti već tri decenije, kao vodeću privrednu granu vidi turizam, smije da dozvoli uništavanje drevnih ambijentalnih cjelina?
Žalosno je da niko nije ni pokušao da sačuva kamenom popločani put star, možda, više od hiljadu ljeta. Šta smo dobili? Veći komfor, jer možemo autom doći do maslinjaka? Mogućnost prilaza vatrogasnih vozila takođe nije dovoljan razlog za ovakav čin. Takva logika nam, onda, nameće pretpostavku da je Džidžarin do sada mogao izgorjeti bezbroj puta. Masline su, tokom toliko vjekova, sačuvane isključivo zahvaljujući ljubavi onih koji su ih gajili i brinuli se o njima. Tijekom prošlog ljeta i brojnih požara širom zemlje, mnogi su se vajkali pitajući se gdje su nam “kanaderi”, “dromaderi”, NATO helikopteri i druga savremena sredstva za sprječavanje vatrenih stihija? Zaboravljamo da je požara bilo uvijek kroz istoriju i da postoji način preduzimanja adekvatnih mjera u takvim situacijama i kada nemate avione za tu priliku. Zaboravili smo obavezne lekcije, s tim u vezi, u srednjim školama i fakultetima šumarstva. Oni stariji su se sa nostalgijom prisjećali nekadašnje “Civilne zaštite”…
Da ponovimo: nijesu masline gorjele zbog nemogućnosti prilaska vatrogasnih vozila već, prvenstveno, zbog nebrige i nedostatka ljudske, komšijske solidarnosti. Maslinama u Džidžarinu nije se moglo prići zbog makije u koju su zarasle i zapuštene i oštećene kaldrme. Osim toga, opšta je pojava da su ti stari putevi širom barske regije, izloženi i uzurpaciji. Tako imate brojne primjere gdje su u nečije “vlasništvo” ušle i stare, viševjekovne česme- zadužbine / hajrati, kao i dijelovi nekadašnjih puteva koji su i danas vidljivi. Ali, ne možete proći njima jer vas sprječava nečiji plot! Opšte je poznato da su česme i putevi javna dobra i nikako ne mogu biti privatno vlasništvo.
“Ovdje imamo toliko puno maslinovih stabala, a ne možemo doći do njih da ih orežemo, zaštitimo i na kraju oberemo plod. Zato nam je ovaj put od presudnog značaja”, kažu u Društvu maslinara u kampanji za izgradnju puta kroz Džidžarin. Postavlja se pitanje, kako su se njihovi preci brinuli o tim istim maslinama?
Navodi se da je probijanje ovog puta i u svrhu turističke valorizacije. S tim u vezi nameće se, neizostavno, pitanje da li je turistima interesantniji bio prolazak kroz Džidžarin hodajući vijekovima uglačanom kaldrmom ili po prašnjavom makadamu pa čak, možda uskoro, asfaltu? U svijetu su tražene destinacije sa netaknutom prirodom i izvornim, očuvanim kulturno-istorijskim vrijednostima.
Sigurno da bi za investiciju revitalizacije starog puta možda mogli da računamo na zahvalnost potomaka. Ovako…?
Tokom kampanje i kasnije izgradnje puta, pominju se imena vlasnika maslinjaka, kao i mnogih pojedinaca i firmi koji su na razne načine dali svoj doprinos. Nije zaboravljena ni katolička crkva koja u Džidžarinu ima svoje posjede. Međutim, nijesmo nigdje naišli na podatak da je “Maslinarska staza” prošla i kroz vakuf Islamske zajednice?
O probijanju puta kroz vakufski maslinjak saznali smo zahvaljujući oznakama “V”, koje se crvenom bojom nanose na stabla masline.
Nameće se pitanje šta bi mogao biti razlog da se nigdje ne pominje vakuf kroz koji je izgrađen put, pogotovo ako imamo u vidu da je prvi čovjek Društva maslinara istovremeno i predsjednik barskog Medžlisa? U medijima se u više navrata navodi predusretljivost predstavnika barske Nadbiskupije i njihovo insistiranje na očuvanju svakog stabla masline. Kako su, s tim u vezi prošle vakufske masline, nije poznato. Odgovorna lica Društva maslinara i barskog Medžlisa morala su znati da je vakufska imovina nepovrjediva i neotuđiva. U slučajevima kada je nemoguće izbjeći povrjedu vakufa, o statusu istog odlučuje isključivo Mešihat Islamske zajednice Crne Gore i o tome donosi rješenje u pismenoj formi (Ustav IZ CG).
Prema raspoloživim informacijama, Medžlis IZ Bar u ovom slučaju nije tražio saglasnost Mešihata. Kako smo nezvanično informisani “jer je skroz mala površina”… Nije nam poznato da li su donijeli neku svoju odluku s tim u vezi, pa smo se pismenim putem obratili Medžlisu Islamske zajednice Bar kao i Džematskom odboru Stari Bar. Odgovor još uvijek nijesmo dobili.
Po svemu sudeći, predstavnici barskih Muslimana nastavljaju sa starom praksom neprimjerenog i protivzakonitog odnosa prema vakufskoj imovini. Podsjetimo, na sličan način je, novijeg datuma, prošlo mezarje Omerbašića džamije, kao i ostaci Kapetanovog i Podgradskog groblja.
Nakon svega, posjetioci maslinjaka Džidžarin, hodajući novim makadamskim putem, mogu se uvjeriti kako su privatni maslinjaci uredno ozidani i ograđeni, dok su preostale vakufske masline ostale na utrini…
Zahtijevamo da Mešihat Islamske zajednice kao i barski Medžlis najhitnije preduzmu odgovarajuće mjere u vezi sa navedenim i da se javnost informiše kolika je ta “skroz mala površina” vakufa koja je ustupljena za proširenje puta i koliko maslina je stradalo? Zašto se o tome ćutalo? Odgovorni da podnesu ostavke i nadoknade nastalu štetu, kako je predviđeno i Ustavom Islamske zajednice Crne Gore.
Satelitski snimak, očigledno, najbolje pokazuje u kojoj mjeri je devastiran maslinjak Džidžarin.
Žalosno je što je klasična devastacija drevnog maslinarskog kompleksa Džidžarin, iskorištena i za jeftinu političku promociju lokalnih i republičkih funkcionera. Ironija sudbine je da su baš članovi Društva maslinara, vjerujemo nesvjesno, učestvovali u uništavanju nečega što su bili najpozvaniji da čuvaju.
Uzgred, iako nov, ovaj put je već u katastrofalnom stanju. Osim toga, uklanjanjem stare kaldrme na određenim dionicama je došlo i do erozije zemljišta.
O deponijama da i ne govorimo…
Sa zahtjevom za zaštitu maslinarskog kompleksa Džidžarin, obratili smo se Upravi za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore.