Na obodu Zubaca, nedaleko od ušća potoka Vickovića u rijeku Željeznicu, u gustoj šumi nalazi se usamljeni mezar – muslimanski grob.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ozidan je tesanim kamenim blokovima a iz sredine mezara je izrastao ogroman hrast. Nišan kod nogu je nepravilnog oblika, a uzglavni – “bašluk” je sa tzv. “čatal turbanom” i uklesanim tarihom – natpisom na osmanskom – staroturskom mjeziku:

Huve'l-Hallaku'l-Baki
El-Merhumu'l-Magfur
İbrahim Ağa İbn Muhammed
Ağa (…) Ruhu içün
Allah rızası içün El-Fatiha
1232
Sene

 

On je Stvoritelj Vječni

Merhum kojem je potrebna

Božija milost

Ibrahim – aga sin Muhammed – age

(…)

El – Fatiha pred njegovu dušu

radi Allahovog zadovoljstva

  1. godine ( = 1816. / 1817.)

 

Slabo vidljiv dio natpisa, kako kaže naš prijatelj i prevodilac Nesib Pepić, mogao bi značiti ime grada ili mjesta odakle je rodom: Seniçevi, što znači Sjeničak, ili Peçevi, što bi značilo Pečevija, tj. iz Pečuha – Mađarska?

A, naš prijatelj iz Travnika, inače turbedar Ilhami – babinog turbeta i vrstan poznavalac, između ostalog, islamske epigrafike, rekao nam je da je čiverica (turban) oblikovana poput cvijeta lale, a istim simbolom je ukrašen i vrh tariha, tj. dno i vrh sa dvije simetrično raspoređene lale.

Simbolika trokutova na osmanlijskim nišanima, uz lale, je česta i, uglavnom, označava prestiž, što se tiče bogatstva. Polumjesec i zvijezda su postavljeni kao simboli lađe, kojom duša odlazi na onaj svijet.Pošto je vrh kape zaravnjen, a u tarihu još piše da je aga službenik pri Porti, onda je nišan, bez sumnje, aginski. Premda često na isti način označava i ulemu (svještenstvo). Vrh ili kapa se nazivala serah ili serpuš, a omotana gužva lahur, po pakistanskom gradu Lahore kao najboljem proizvođaču tkanina. Kod tog tipično osmanlijskog oblika on se i nazivima odlikuje, pa mu je kapa ravna čiver ili čiverica, a gužva mu je saruk, kod uleme i tarikatskih oznaka zovu je sanduk.Primjetne brazde na čiverici ili kapi pokazuju da je merhum (počivši) bio službenik višeg ranga.

 

 

Interesantno je da se ovaj “bašluk”  ne nalazi na gornjem dijelu ozidanog mezara već je naslonjen uz čeoni zid? Osim toga, ni “nožni” nišan svojim oblikom ne odgovara kompletnom mezaru. Prije bi se tu uklopio isklesani, duži kamen, koji je ležao na zemlji. U najkraćem, stiče se dojam kao da su nišani pomjerani ili su doneseni sa drugog mezara?

U neposrednoj blizini mezara, nalaze se ostaci starog, kako nam je rečeno, Ivovića mlina.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Nedaleko iznad ovog mlina je kuća Petra – Pera Vreteničića, koji nam je i otkrio ovaj skriveni mezar. U njegovom dvorištu nalazi se još jedan, kamenom ozidan mezar. Međutim, vlasnici kažu da, kada su kupili ovo imanje, na grobu nije bilo nikakvog obilježja…

 

 

Vrijeme, neumitno, čini svoje. Ovaj mezar je preživio proteklih dva vijeka, ali je doživio sudbinu stećaka, koje je, osim zaborava, prekrila šuma i naslage zemlje…

 

(Zahvalnost dugujemo i našem prijatelju Mirsadu Mehinagiću, koji nas je upoznao sa ovim otkrićem.)