Predstavnici NVO Anima, Akcije za ljudska prava, Centra za građansko obrazovanje, NVO Broj 19, Savjeta za građansku kontrolu rada policije i Bošnjačke kulturne zajednice, 27.maja su poslali poruku da će učiniti sve da se do pravde dođe i podsjetili crnogorsku javnost da zločin ne smije biti zaboravljen. U Herceg Novom je položeno cvijeće ispred Centra bezbjednosti, gdje se 1992.godine nalazio tzv. ‘sabirni centar’ odakle su nezakonito uhapšeni bosansko-hercegovački Muslimani/Bošnjaci u Crnoj Gori predati neprijateljskoj vojsci bosanskih Srba u BiH u svojstvu talaca. Samo 12 deportovanih osoba uspjelo je da preživi mučenje u koncentracionim logorima, a posmrtni ostaci većine stradalih još nijesu pronađeni.

Tea Gorjanc-Prelević iz Akcije za ljudska prava je izjavila da su predstavnici nekoliko nevladinih organizacija danas tu, protiv projektovanog zaborava u kome organizovano učestvuju sve vlasti u ovoj državi. “Mi smo ovdje punih srca, ali protiv zaborava, tačnije protiv projektovanog zaborava, što je sramno i nečasno.”Ona je podsjetila na inicijativu da se ustanovi Dan sjećanja na žrtve deportacije kao i da se na zgradu CB postavi spomen ploča, koja bi opominjala na ovaj nemio zločin, od kojeg kao da svi žele da pobjegnu.

Po Ervini Dabižinović iz NVO Anima, na ovaj dan je u Herceg Novom strašna tišina, a svi dobro znaju šta se tada dogodilo. “Potpuno nevini ljudi su odvedeni u smrt i to je odgovornost svih i moraju se kazniti i nalogodavci i izvršioci. Država Crna Gora nije učinila sve što je mogla, te da na taj način i ona promoviše upravo taj projektovani zaborav, kojim utiče i na svijest ostalih građana da tako razmišljaju. U sveopštem zaboravu pomaže i lokalna samouprava Herceg Novog. Još prije dvije godine smo podnijeli inicijativu da se postavi spomen ploča, tim nevinim ljudima, ali i tada kao i danas predsjednik opštine Dejan Mandić, misli da za takav potez još nije došlo vrijeme. Mora, baš ovdje u Herceg Novom pravda biti zadovoljena, kako bi se svi toga sjećali šta je učinjeno, da se tako nešto više ništa ne ponovi”, rekla je Dabižinović.

Mirela Rebronja iz CGO istakla je da nalogodavci i oni koji su zločin mogli da spriječe nikada nisu procesuirani, iako je tadašnji predsjednik države Momir Bulatović na sudu priznao da je slučaj bio ”državna greška“.
„Ovaj ratni zločin još uvijek nije kažnjen u skladu s međunarodnim i domaćim pravom, već se pred svima nama, umjesto ostvarivanja pravde, ostvaruje ‘projektovani zaborav’ od strane vlasti. Prvostepeni krivični sud je i po drugi put presudio da taj slučaj uopšte nije ratni zločin za koji okrivljeni, ili i drugi, mogu da odgovaraju”. Centar za građansko obrazovanje je uputio dvije zvanične inicijative, predsjedniku Skupštine Crne Gore Ranku Krivokapiću i svim šefovima poslaničkih klubova, da se 27. maj proglasi danom sjećanja na žrtve deportacije izbjeglica 1992, i Vladi Crne Gore, tadašnjem predsjedniku Igoru Lukšiću, kao i predsjedniku Skupštine opštine Herceg Novi Dejanu Mandiću, da se podigne spomen-obilježje žrtvama deportacije ispred objekta Uprave policije u Herceg Novom.Međutim, od tih inicijativa nije bilo ništa.

„Iako je Vlada pristala da porodicama žrtava isplati obeštećenje, Crna Gora dočekuje 21 godinu od zločina deportacije bez krivične presude da je nad izbjeglicama izvršen ratni zločin, bez utvrđene pojedinačne odgovornosti, bez spomenika i dana sjećanja na žrtve tog zločina”. “Predsjednik Vlade Igor Lukšić je u Podgorici 11. jula 2011. otvorio “spomenik civilnim žrtvama ratova 1991-2001” – bezimeno obilježje, koje ne saopštava baš ništa o tome što se u toj deceniji dogodilo, ko su žrtve, kojih zločina i ko je za njih odgovoran? Zbog toga se ovaj spomenik ni na koji način ne može smatrati odgovorom na našu inicijativu”.
Predstavnik NVO Broj 19 Mirsad Kurgaš zahvalio je nevladinim organizacijama za sve što su do sada učinile istakavši da to predstavlja hrabar čin i znak da u ovoj Crnoj Gori nije sve izgubljeno. On je podsjetio da je ustanovljeno da niko od deportovanih civila nije imao krivičnu odgovornost, što je svojevremeno navođeno kao razlog njihove deportacije u BiH.