Prosto fascinira brzina kojom rukovodstvo Bošnjačke stranke (BS) reaguje na aktuelna dešavanja! Naime, trebalo im je svega 10 (deset) dana da se prisjete kako bi se oglasili povodom oslobađajuće presude sedmorici bivših pripadnika vojske Jugoslavije i policije Crne Gore optuženih za zločine u Bukovici tokom 1992/93. godine. Čak i insistiraju na “procesuiranju izvršilaca ali i nalogodavaca i inspiratora ovog zločina…” ?! Pa, da nije žalosno bilo bi smiješno!

Elementarna pretpostavka je da bi s tim u vezi trebali da se obrate svojim višegodišnjim koalicionim partnerima u vlasti koji su, uzgred, i tih prozvanih 90-tih takođe zauzimali iste pozicije: od premijera države na čijoj teritoriji se zločin desio pa po hijerarhijskoj ljestvici naniže ministara, policajaca, sudija, tužilaca… Naravno, sve to oni već znaju ali su vjerovatno usljed očiglednog nezadovoljstva svoje pastve smatrali da treba makar stidljivo reagovati u vezi navedene rašomonijade. I a ponižavajuću ulogu koju igraju na aktuelnoj političkoj sceni malo začine prividom svoje samostalnosti i borbe za prava Bošnjaka-Muslimana u Crnoj gori. Za pravdu koje nema i neće je ni biti jer se za svoja prava treba izboriti a ne čekati da je neko udijeli kao milostinju. Kakva su prava Bošnjaka-Muslimana u zemlji gdje se svako malo etiketiraju tzv. ekstremističkim odrednicama: vehabija, fundamentalista, terorista… Žigošu se pojedinci ali i institucije pa čak i mjesta bez ikakvih dokaza i “prava druge strane” (jedno od osnovnih pravnih načela- treba čuti i drugu stranu).

Hapšenja i procesuiranja Muslimana-Bošnjaka provode se u maniru visokobudžetnih akcionih filmova bez obzira na povredu načela prezumpcije nevinosti! U proteklih nekoliko godina provedenih na političkoj pozornici Crne Gore, BS nikada nije pokazala autoritet kojim bi se legitimisala kao nesporni predstavnik Muslimana-Bošnjaka.

Prisjetimo se da su im 2 (dva) mjeseca trebala da se Predsjedništvo stranke sastane povodom inicijative o autonomiji Sandžaka i potom oglase nesuvislom varijantom saopštenja kojim, s obzirom da je njihovo biračko tijelo uglavnom sa inkriminisanog sandžačkog prostora, nijesu decidno negirali pravo na postojanje regije pod tim imenom ali se iz njihovog nemuštog stava mogao izvući upravo takav zaključak! A šta očekivati od onih koji nijesu našli za shodno da se odrede ni po pitanju nekih drugih aktuelnih zbivanja (nezauzimanje stava na potonjim predsjedničkim izborima u CG, oglušavanje o apele Majki Srebrenice i crnogorskih studenata u BiH, direktno učešće u malverzacijama unutar Islamske zajednice…).

Do sada jedini njihov nesporan stav je zagovaranje evropskih i NATO integracija (pa je vjerovatno iz tog razloga izostala njihova osuda nedavnog masakra palestinskih civila u Gazi?). Osim deklarativnog istupanja i zaklinjanja zvaničnicima SAD-a, njihova aktivnost na tom polju je minorna a što će se vidjeti na eventualnom referendumu o ulasku Crne Gore u NATO (iako se Bošnjaci, makar zvanično, ne nalaze u ciljnoj grupi MAPA-e). Koliko je u njihovoj politici ližisahana zastupljen i sitnosopstvenički interes govori i nedavna podrška Regulatornoj agenciji za energetiku (koja inače, po sopstvenom priznanju, već duži period radi na štetu osiromašenih građana Crne gore)!

U Baru, 14.01.2011.god.