“Bunardžija je majstor ili radnik koji se bavi kopanjem bunara. Ranije se ovaj posao radio isključivo ručno, običnim građevinskim alatima kao što su: pijuk, motika, budak, ćuskija, lopata, ašov, kofa i slično.

Pored kopanja bunara znanje bunardžije se cenilo po tome da nađe mesto gde da kopa bunar odnosno da nađe izvor vode na što manjoj dubini. Za to je bilo potrebno iskustvo ali i znanje u rukovanju specijalnim prstenom ili rašljama pomoću kojih se nalazilo izvorište. Pored kopanja bunardžija se bavio i zidanjem (oziđivanjem) unutrašnjosti bunara kamenom ili ciglom kako se bunar ne bi urušavao i kako se voda ne bi mutila…” (Wikipedia)

Kornel Apetroaie, 52. g., je u Bar došao prije 22 godine. Sa suprugom je napravio kućicu pod Volujicom, dok su im dvije kćerke ostale u Rumuniji. Iz svog rodnog sela u blizini rumunskog grada Jasi, jednog dana krenuo je za Italiju, ali Bar mu se dopao pa je tu bacio sidro. Kopanje bunara je, kako kaže, već porodična tradicija i počinje od njegovog djeda, kome se u poslu pridružio sa svojih 19 godina. Njegov djed je tokom svog života iskopao oko 500 bunara, od kojih 120 sa Kornelom. Najdublji bunar je bio dubok 41 metar, a kopao ga je zajedno sa stricem.

Negdje do 2010. g. na kopanju bunara u barskom kraju su radile tri ekipe. Međutim, dvije su se vratile u svoje zemlje, Bosnu i na Kosovo.

Kornel je do sada u Crnoj Gori iskopao 335 bunara,a prvi je ovdje iskopao Demu Metoviću, na Mirovici.. Inače, radi se kao što se radilo odvajkada, samo što se on u Crnoj Gori modernizovao tako što koristi dizalicu kojom izbacuje iskopanu zemlju.

Kopaju tokom cijele godine, najviše ljeti. Nedjelja je obavezan dan odmora. Osim u Baru, bunare su kopali i u Ulcinju, Budvi, Virpazaru. Na Velikom Pijesku  su iskopali četiri. U Polju su, na 12 metara dubine, svega pola metra prije vode, naišli na otrovne gasove.  U takvim situacijiama uključuju ventilator. Najdublji bunar, 30 metara, iskopali su u Sutomoru. Uglavnom , prije vode se naiđe na krečnjak- kamen koji nagriza voda. U nekim bunarima voda i ne bude ispravna za piće i može da se koristi samo za vanjsku upotrebu.

Zajedno sa njim već 19 godina bunare kopa i njegov zemljak Mihai Cata, koji je prije dolaska u Crnu Goru radio kao rudar. Do prije nekih godinu dana dio njihove ekipe su bili i Sosa Costel i Similieascha Nelu, koji su se u međuvremenu vratili u Rumuniju.

Od početka svoje crnogorske karijere, Kornel sarađuje sa prof. Mikijem Novakovićem, koji pomoću rašlji i viska nepogrješivo locira vodu. Neki bunari su sa više ili manje vode, na različitim dubinama, ali se do sada nije desilo da su uzalud kopali. Tokom svih proteklih godina, nikada im se nije desila neka nesreća, iako je kopanje bunara prilično rizičan posao. Sajlu mijenjaju na svakom trećem bunaru i to obavezno sa atestom.

Na Starom Pristanu su, kopajući bunar, našli pet čaša za rakiju i flašu od keramike, za koje su stručnjaci kasnije ustanovili da su stari oko 2300 godina. Posudu staru oko 2600 godina našli su tokom kopanja bunara u blizini tunela kojim se rijeka Rikavac uliva u more. Slična posuda je, kažu, nađena i u Sarajevu.

Sa svima koji su ga angažovali na kopanju bunara, Kornel je ostao u kontaktu i u dobrim odnosima.